Ružmarin je za razliku od lavande, santoline ili smilja grm koje je puno tvrđe i samim time sporije raste.
Kao i kod drugog ukrasnog bilja treba rezidbu ružmarina isto obaviti prije pojave mraza. Orezivanjem potičemo rast mladih izbojaka, održavamo izgled biljke i na taj način posjpješujemo rast biljke.
No zato što sporije raste,jačina rezidbe ovisi o tome što želimo u vrtu s njime postići.
Kod ružmarina treba uzeti u obzir da pored njegovih aromatskih svojstava, znamo da se naročito upotrebljava u kulinarstvu, da se u vrtu upotrebljava na nekoliko načina.
Može se saditi u manjim skupinama i tada ga držimo niskim
Može se koristiti za formiranje niske živice, recimo do 1 m visine i tada ga redovito šišamo u željeni oblik, najčešće kvadratni oblik.
Ukoliko ga sadimo recimo u jednu mješovitu živu ogradu,koju ćemo održavati u neformalnom rastu, gdje imitiramo rast ružmarina u prirodi, npr. sadnja lovora, piracante i ružmarina, možemo ga ostaviti da raste i 1-2 m visine. Takva ograda izgleda dosta neuredno, ali naročito ako ima dosta piracante služi za odvraćanje neželjnih posjetioca, a lovor i ružmarin osiguravaju ugodan miris.
Znači ako ćemo ga držati niskim, treba odrezati dvije trećine zelene mase, ako ćemo ga držati kao nisku ogradu onda treba odrezati jednu polovinu zelene mase, a ako ga želimo imati u visokoj ogradi dovoljno je orezati jednu trećinu zelene mase.
Ružmarin voli vodu ali i ocjedita tla. Nije previše zahtjevan prema gnojivima pa ako ste mu dali malo humusnog supstrata kod sadnje, to mu može biti dovoljno za dugo vremena.